Historija Autarijata
Salmedin MesihovićAutarijati su predstavljali najmoćniji i najbrojniji ilirski narod u periodu koji je
predstavljao prekretnicu u povijesnom razvitku čitavog Balkanskog poluotoka (VI – IV. st.
p. n. e.) i autarijatski uspon i pad korenspodirali su sa klasičnim razdobljem grčke povijesti.
Njihovo prisustvo na zapadnom i centralnom Balkanu osvjedočeno je nizom povijesnih
podataka, filološkim reliktima i obiljem do sada pronađene materijalne građe. Istraživanje
Autarijata i glasinačke kulture starijeg željeznog doba započelo je krajem XIX. st. i
nastavljeno je uz prekide sve do kraja XX. st., ali i pored intenzivnog istraživanja do danas
još uvijek nije prezentirana cjelovita studija o Autarijatima. Porijeklo ovog ilirskog naroda
treba tražiti u kontinuiranom razvitku proto-ilirskih populacija koje su naseljavale
jugoistočnu Bosnu i gornje Podrinje u brončano doba. Seoba «nosilaca žarnih polja» koja je
u velikoj mjeri izmijenila etničku i kulturnu sliku Podunavlja i jednog dijela Balkana nije u
tolikoj mjeri zahvatila prostor rasprostiranja glasinačke kulture kasnog brončanog doba.
Nakon stabilizacije prilika, prelaskom u starije željezno doba započinje i nagli narodnosni,
kulturni i politički razvitak autarijatskih zajednica. Taj proces je rezultirao i usložnjavanjem
društveno-političke strukture autarijatskih zajednica, i prerastanjem rodovsko-plemenske
organizacije u prve začetke teritorijalno omeđenih kneževina od kraja VIII. st. p. n. e. U više
tumula koji se datiraju u VII. i VI. st. p. n. e. pronađeni su iznimno bogati grobovi u koje su
bili sahranjeni članovi lokalnih kneževskih dinastija.